Сенке невидљиве моћи

Сенке невидљиве моћи

Још у прошлом веку и миленијуму, у време када сам се изразито занимао за поправљање света, спојем неких чудних путева и околности у руке ми је дошао један текст ко зна када и где копиран. На пожутелим корицама искрзним од старости, пресавијања и скривања у горњем десном углу је писало: Старешинама Сиона.

 

На прво читање цела та ствар на мене није оставила неки специјалан утисак. Све ми је личило на комбинацију лоше научно фантастичне приче и чисте будалаштине. Иако тешко оптужује масоне, чак ни онда нисам поверовао да су га они писали, а у тридесет и кусур година које су од тада пролетеле, постао сам и потпуно сигуран да нису. Али то не мења ствар. Како је време пролазило, све чешће сам се изнова и изнова враћао на тај текст и код сваке промене власти сам са ужасом запажао како се једна по једна ставка тог плана сукцесивно остварује. 

 

Требало ми је пуних петнаест година да разумем да у рукама имам практично упутство писано црнима, базирано на веома ограниченом, материјалистичком разумевању Апокалипсе из Јовановог јеванђеља.  И још толико да видим да они своју материјалистичку агенду гурају из све снаге. У наставку су само неки пасуси, чисто за процену где смо сада и да се евентуално призовемо памети. Ако нам је уопште преостало времена. И памети. 

 

Писани су латиницом, да би се разликовали. Намерно.

 

 

Доктор са Чубуре

 

 

“…Još u stara vremena mi smo u narodu prvi put uzviknuli sloboda, jednakost bratstvo, tako mnogo puta od tada ponavljane od nesvjesnih papagaja koji odasvud doletješe na ove mamce, sa kojima oni odnesoše blagostanje svijeta, istinsku slobodu ličnosti, ranije tako dobro zaštićenu od pritiska gomile. 

 

Tobože pametni, inteligentni Goji nisu se snalazili u apstraktnosti izgovorenih riječi, nisu primijetili protivrječnosti njihovog značenja i uzajamni odnos među njima, nisu uvidjeli da u prirodi nema jednakosti, ne može biti slobode, da je sama priroda ustanovila nejednakost umova, karaktera i sposobnosti, kao i potčinjenost njenim zakonima, nisu razmislili da je gomila slijepa, da su njeni vođe – bukači izabrani od njene sredine radi upravljanja, u pogledu politike takvi isti slijepci kao i ona sama, da čovjek posvećen, pa ma bio i ludak, može da upravlja, a neposvećen, pa ma bio i genije ništa neće u politici razumjeti. Sve su to Goji izgubili iz vida. 

 

Vi ćete vidjeti docnije da je to poslužilo našem trijumfu; to nam je pružilo mogućnost, između ostalog, da dograbimo u svoje ruke najvažniji adut – uništenje privilegija, drugim riječima same suštine gojske aristrokracije, koja je bila jedina protiv nas zaštita naroda i zemlje. Na ruševinama prirodne nasljedne aristrokracije, mi smo podigli aristrokraciju naše inteligencije, na čelu svega – novčane. 

 

Cenzus ove naše aristrokracije mi smo ustanovili u bogatstvu, koje od nas zavisi, i u nauci, koju pokreću naši mudraci. 

 

Naš trijumf je bio olakšan još i time što smo u opštenju sa potrebnim nam ljudima uvijek uticali na najosjetljivije strane čoviječjeg uma – na račun, na pohlepnost, na nezasitost i nezajažljivost materijalnih potreba čovjeka; a svaka od tih pobrojanih čovjekovih slabosti, najposlije uzeta, sposobna je da ubije inicijativu, stavljajući volju ljudi na raspoloženje kupcu njihove djelatnosti. 

 

Okolnost pak da se narodni predstavnici mogu smijenjvati stavljala ih je na raspoloženje nama i našim ciljevima. Mi smo unijeli u ustave takva prava koja su za mase fiktivna a ne stvarna. Sva ova takozvana prava naroda mogu postojati samo u ideji koja se na praksi nikad ne ostvaruje. 

 

Šta dobija proleter, savijen kao gudalo na svome teškom poslu, prignječen svojom sudbinom, od toga što su brbljivci dobili pravo da brbljaju, novinari da pišu svakojake gluposti naporedo sa ozbiljnim stvarima, kad proletarijat nema nikakve druge vajde od ustava sem onih žalosnih mrvica koje mu mi bacamo sa našeg stola kao naknadu za njihove glasačke kuglice u korist naših propisa i namještenika, naših agenata? 

 

Republikanska prava za siromahe su samo gorka ironija, jer neophodnost maltene svakodnevnog rada ne dozvoljava mu da se koristi njima, ali zato mu oduzima garanciju stalne i sigurne zarade, bacajući ga u zavisnost od štrajkova, poslodavaca ili dugova. 

 

Narod je pod našim rukovođenjem uništio aristokraciju, koja je bila njegova prirodna zaštita i hraniteljka radi svoje vlastite koristi nerazdvojno skopčane sa narodnim blagostanjem. Sada ipak, sa uništenjem aristokracije, on je pao pod pritisak špekulacije obogaćenih probisvjeta i varalica koji su nalegli na radnike kao nemilosrdna mora. 

Nevoljom i zavidljivom mržnjom koja iz nje proistiće mi pokrečemo gomile i njihovim rukama brišemo i satiremo one koji nam smetaju na našem putu. 

Pri sadašnjem stanju nauke i njenog pravca koji smo joj mi dali, narod vjerujući slijepo štamapnoj riječi, gaji po neznanju svom, a u zabludama koje smo mi ulili, neprijateljstvo prema svima staležima koje on smatra kao više od sebe, jer ne razumije značaj svakog staleža. 

 

Da bismo doveli naš plan do takvih rezultata mi ćemo podešavati izbore takvih predsjednika u čijoj prošlosti ima kakvih bilo neotkrivenih mračnih dijela – tada će oni biti vjerni izvršitelji naših naređenja iz bojazni da se to ne otkrije i iz težnje, svojstvene svakom čovjeku koji je došao do vlasti, da održi svoje privilegije, preimućstvo i počasti vezane za zvanje predsjednika. 

 

Narodna skupština će prikrivati i izbirati predsjednike, ali ćemo joj mi oduzeti pravo da predlaže zakone i njihove izmjene, jer ćemo to pravo prepustiti odgovornome predsjedniku, lutki u našim rukama. Naravno tada će vlast predsjednika postati meta za sve moguće napade, ali mi ćemo mu dati samozaštitu u pravu obraćanja k narodu i traženju njegove odluke, bez njegovih predstavnika, to jest obraćanje onom istom našem slijepom službeniku – većini iz gomile. 

 

Predsjednik će po našem nahođenju, tumačiti smisao onih postojećih zakona koji se mogu protumačiti različito; uz to će ih poništavati kada mu se sa naše strane bude u tome predočena potreba; sem toga on će imati pravo da predlaže privremene zakone i šta više novu izmjenu vladinog ustavnog rada, motivišući kako jedno tako i drugo zahtjevima naših državnih interesa. 

 

Kada budemo u periodu novog režima, prelaznog ka našoj vladavini, mi nećemo smijeti dopuštati da štampa otkriva društveno nevaljalstvo; potrebno je da se misli da je novi režim u tolikoj mjeri sve zadovoljio, da su čak i zločini iščezli. Svi slučajevi zločinstva moraju ostati poznati samo njihovim žrtvama i slučajnim svjedocima – nikome više. 

 

Klasicizam, kao i svako izučavanje stare istorije mi ćemo zamijeniti izučavanjem programa budućnosti. Mi ćemo izbrisati iz pamćenja ljudi sva fakta prošlih vijekova koji nam nisu po želji, a ostavićemo samo one koji ocrtavaju samo pogreške gojskih vladavina. 

 

Sveštenstvo Gojsko mi smo se već pobrinuli da diskreditujemo i time razorimo njihovu misiju koja bi nam danas mogla smetati. Svakoga dana njihov uticaj na narode slabi i pada. Sloboda savjesti je proklamovana sada svugdje, sljedstveno, nas ne mnoge godine dijele od momenta potpunog sloma hrišćanske religije; sa drugim religijama ćemo još lakše izaći na kraj, ali o tome je još rano da govorimo… “

Komentari (0)

Остало у категорији